Kako je uvijek veljača “rezervirana” za ljubav, mi smo našu misiju malo prilagodili i kod nas je rezervirana za više prihvaćanja, razumijevanja i podrške koja u konačnici i jest ljubav – prema seb i prema drugome.
U okviru aktivnosti Blind dinner – Pogledaj srcem organizirana je dvosatna radionica namijenjena članovima udruge i gostima s ciljem razvoja empatije, razumijevanja različitosti te promišljanja važnosti uključivosti u svakodnevnom životu.
Aktivnost je u potpunosti provedena u mraku, a temeljila se na iskustvenom učenju, pri čemu su sudionici dio radionice proveli bez mogućnosti korištenja osjetila vida. Kroz različite zadatke i zajednički objed u tri slijeda sudionici su istraživali kako deprivacija jednog osjetila utječe na osjećaj sigurnosti, snalaženje u prostoru, povjerenje u druge osobe, donošenje odluka te percepciju hrane i okoline. Posebna pozornost posvećena je razumijevanju načina na koji različite teksture, mirisi i okusi utječu na doživljaj hrane i još važnije durgih osoba kada vizualna percepcija nije dostupna.
Tijekom aktivnosti kontinuirano se poticalo promišljanje o izazovima s kojima se svakodnevno susreću osobe s manje mogućnosti i osobe s invaliditetom. Kroz vođenu refleksiju sudionici su raspravljali o pitanjima društvene uključenosti, komunikacije, pristupačnosti i prihvaćanja različitosti te promišljali koje konkretne korake mogu poduzeti kako bi svojim ponašanjem doprinijeli uključivijoj zajednici. Poseban naglasak stavljen je na razumijevanje važnosti prilagodbe aktivnosti različitim potrebama korisnika te na razvoj empatije kao preduvjeta kvalitetnog uključivanja.
Dio radionice proveden je primjenom metoda art terapije. Sudionici su donijeli osobni predmet koji za njih ima posebno emocionalno značenje. Nasumičnim odabirom predmeta ostali su sudionici opisivali njihove karakteristike, pokušavali odrediti njihovu namjenu te promišljali kakvu bi priču predmet mogao predstavljati. Nakon toga vlasnici predmeta podijelili su njihovo stvarno značenje i osobnu priču povezanu s predmetom.
Kroz ovu aktivnost otvorene su brojne teme važne mladima, uključujući gubitak bliskih osoba, usamljenost, osjećaj neprihvaćenosti, osobne izazove, obiteljske odnose i iskustva koja oblikuju njihov identitet. Dijeljenjem osobnih priča stvoren je prostor međusobnog povjerenja, razumijevanja i prihvaćanja, a sudionici su razvijali komunikacijske vještine, aktivno slušanje i sposobnost pružanja podrške drugima.
Posebno značajan doprinos evaluaciji aktivnosti dala je jedna sudionica koja je tijekom završne refleksije istaknula kako se, zbog činjenice da tijekom aktivnosti nije bila promatrana kroz svoj fizički izgled, osjećala opuštenije nego u svakodnevnim situacijama. Navela je kako joj je upravo izostanak osjećaja procjenjivanja omogućio da se slobodnije uključi u razgovor i izrazi vlastita razmišljanja, što je dodatno otvorilo raspravu o važnosti stvaranja sigurnih i uključivih prostora za sve mlade.
Završni dio aktivnosti bio je posvećen zajedničkoj refleksiji tijekom koje su sudionici analizirali vlastite reakcije, prepoznali primjere uključivog ponašanja koje već primjenjuju te identificirali područja u kojima mogu dodatno razvijati vlastite kompetencije. Aktivnost je zaključena planiranjem konkretnih koraka kojima svaki pojedinac može pridonijeti stvaranju uključivije zajednice u svakodnevnom životu.
Provedbom aktivnosti koju možete vidjeti na linku ostvareni su ciljevi razvoja empatije, razumijevanja potreba osoba s manje mogućnosti, jačanja socijalnih i komunikacijskih kompetencija sudionika te promicanja vrijednosti uključivosti, međusobnog uvažavanja i aktivnog sudjelovanja svih članova zajednice.