U okviru aktivnosti Challenge Accepted! provedena je radionica usmjerena na jačanje mentalnog zdravlja mladih, razvoj osjećaja pripadnosti te stvaranje sigurnog prostora u kojem mladi mogu otvoreno govoriti o vlastitim emocijama, izazovima i iskustvima. Aktivnost je bila namijenjena svim zainteresiranim mladima, s posebnim naglaskom na mlade s manje mogućnosti, koji se zbog različitih životnih okolnosti često suočavaju s osjećajem nepripadanja, nesigurnosti ili otežanog uključivanja u društvene aktivnosti.
Polazište radionice bilo je promišljanje pitanja što za svakoga od nas predstavlja siguran prostor (safe space) – mjesto, osoba, aktivnost ili zajednica u kojoj se osjećamo prihvaćeno, možemo biti ono što jesmo i slobodno izraziti vlastite misli i osjećaje. Kroz vođeni razgovor sudionici su promišljali gdje pronalaze osjećaj sigurnosti, kako prepoznaju vlastite emocionalne potrebe te koje strategije koriste kako bi očuvali svoje mentalno zdravlje i pružili podršku sebi ili drugima.
Prvi dio radionice proveden je primjenom metoda art terapije. Sudionici su kroz individualni kreativni rad izrađivali crteže kojima su simbolično prikazivali vlastite izvore sigurnosti, osjećaje, životne vrijednosti ili osobe koje im predstavljaju oslonac u izazovnim životnim situacijama. Aktivnost nije bila usmjerena na umjetnički rezultat, nego na proces izražavanja emocija kroz boje, linije i simbole, čime je sudionicima omogućeno da na neverbalan način izraze ono što im je često teško opisati riječima.
Nakon individualnog rada sudionici su se povezivali u parove te zajednički nastavili razvijati nastale crteže. Kroz razgovor su upoznavali priče koje stoje iza rada druge osobe, nastojali razumjeti njezinu perspektivu te su svoje crteže međusobno povezivali bojama, oblicima i simbolima. Nakon toga parovi su se ponovno mijenjali, a crteži su nastavili svoje „putovanje“ kroz grupu. Svaki novi susret donosio je novu poveznicu, novi razgovor i novu priliku za upoznavanje druge osobe.
U završnom dijelu radionice svi su pojedinačni radovi spojeni u jedan veliki zajednički vizualni prikaz. Sudionici su zajedno tražili poveznice između različitih crteža, objašnjavali njihovo značenje te ih povezivali zajedničkim bojama i simbolima. Iako je svaki rad zadržao svoju osobnu priču i identitet autora, svi su zajedno činili jedinstvenu cjelinu koja je simbolizirala zajednicu u kojoj različitosti ne predstavljaju prepreku, nego stvaraju prostor za međusobno razumijevanje i povezivanje.
Kroz završnu refleksiju sudionici su razgovarali o tome koliko im je bilo lako ili teško govoriti o vlastitim osjećajima, kako su doživjeli priče drugih sudionika te što za njih znači osjećaj pripadnosti. Poseban naglasak stavljen je na aktivno slušanje, prihvaćanje različitih životnih iskustava i važnost pružanja podrške vršnjacima koji se suočavaju s različitim izazovima, uključujući poteškoće mentalnog zdravlja, osjećaj usamljenosti ili nepripadanja.
Aktivnost je pokazala kako kreativne metode rada mogu biti snažan alat za uspostavljanje međusobnog povjerenja i otvaranje razgovora o temama o kojima mladi često teško govore. Kroz zajedničko stvaranje sudionici su razvijali empatiju, osjećaj pripadnosti, međusobno povjerenje i komunikacijske kompetencije te osvijestili kako upravo zajednica koja prihvaća različitosti može postati važan zaštitni čimbenik za očuvanje mentalnog zdravlja mladih.
Provedbom aktivnosti ostvareni su ciljevi razvoja socijalnih i emocionalnih kompetencija, jačanja svijesti o važnosti mentalnog zdravlja, poticanja međusobne podrške te razvoja uključivog okruženja u kojem svaki mladi čovjek, bez obzira na svoje životne okolnosti, ima priliku biti prihvaćen, saslušan i ravnopravno sudjelovati u zajednici. Aktivnost je dodatno potvrdila vrijednost iskustvenog učenja i metoda art terapije kao učinkovitih alata za razvoj uključivosti, međusobnog razumijevanja i psihološke otpornosti mladih.