Naša sugrađanska Ema Šibila sudjelovala je u projektu u Italiji, čiji je nositelj tamošnja udruga Young Effect. Prenosimo dio Eminog iskustva za koji se nadamo da će biti koristan i svim onima koji razmišljaju o sudjelovanju u Erasmus+ aktivnostima:
“Kao osoba koja voli putovati, upoznavati nove ljude i stjecati različita iskustva, željela sam se okušati u nekom Erasmus+ projektu. Kada sam malo istražila ova prilika se činila kao idealna, a i bila je. Nisam imala puno predzanja o temi, ali sam mogla puno povezati na temelju iskustava s različitim ljudima koje sam dosad susrela.
Cijeli projekt je bio odlično organiziran. Svaki dan smo imali doista zabavne aktivnosti koje su na neki način bile povezane s temom u našem prostoru. Znali smo i temu iznjeli na ulice gradova izvršavajući različite zadatke dok uživamo u razgledavanju. Ovakva vrsta projekta sigurno potiće u svakome da nastave raditi na sebi, težiti ciljevima te da ne zapostave svoju budućnost. Također prikazuje i neki novi oblik edukacije koja mladima koristi kasnije. Ispunjavanjem različitih zadataka učimo se snalaziti u novim situacijama, a dobivamo i iskustva koja bi nam svakako mogla koristiti u životu što socijalna što fizička. Svakako planiram sudjelovati u još projekata jer je to prekrasan način za razvoj mladih u interakciji s drugim mladima, razmjenjujući iskustva i savjete.
Preporučam sudjelovanje u ovakvom tipu aktivnosti jer je to odlično osmišljen oblik edukacije koji omogućuje mladima da prošire svoje vidike, putuju, upoznaju nove ljude i stvaraju nova iskustva i prijateljstva na jedan pametan i koristan način. Svatko tko pokuša zna kako je to najbolji način korisno provedenog slobodnog vremena. Rijetko tko ne voli putovati, istraživati nove kulture te razmijeniti kontakte s ljudima različitih krajeva svijeta. Nitko ne ostane ravnodušan i uvijek sa sobom nose bezbroj uspomena i lijepih trenutaka.
Izdvojila bih također jednu anegdotu koja se dogodila tijekom dana koji smo proveli u mjestu nedaleko od Arme, koje je zapravo stari grad malo obnovljen od strane grupe umjetnika nakon potresa će mi ostati posebno zanimljiv jer smo dobili niz zabavnih zadataka koje smo morali obavit razgledavajući. Uključivali su tako razgovor s domaćim ljudima o temama kojima smo se bavili taj dan, a i s ponekim turistom. Jedan od zadataka je bio da se svaka grupa slika u skoku s poznatim automobilom u jednoj ulici. Tako je grupa prije nas pitala turiste da ih slikaju, a 10 minuta kasnije smo mi naišli i pitali slučajno iste te ljude da nas slikaju. Njima je bilo super čudno što ih dvije grupe ljudi pitaju da ih slikaju baš u skoku baš pred tim autom.”